Pogledajte ceo članak

Bosna i Hercegovina / Boračko jezero-Borašnica-Prenj-Tjeme-Boračko jezero

12 дец 22
Radoslav (Alp)
Nema komentara
Dužina treka: 108 km
Tip treka: Kružni
Lepota treka:
Vrsta motora: Dual sport
Težina treka: Lak do srednje težak
Datum vožnje: 05.09.2022.
Vozili: Radoslav
Bitne napomene: Ovo je stvarno dug dan! Ne toliko po kilometraži, koliko po vidikovcima, predelima i detaljima koje svako malo moraš stati i zagledati. Teren je jednostavno prelep. Na žalost, tragovi nedavnog građanskog rata su i dalje vidljivi na terenu a ožiljci su još veći na dušama ljudi.
Preuzmi trek u KML formatu:
Boračko jezero. Početak septembra. Nema gužve, skoro pa nikoga u kampu. Bolje od toga nemože!
Ujutro ima po malo magle, koja u toku dana pod suncem nestane. Jezero je smešteno u dolini Neretve između Prenja i Visočice. Savršeno!
Put prema Borašnici. To je lokalni vrh iznad doline neretve i Boračkoj jezera.
Put je odličan, za enduro motore.
Na vrhu Borašnice (1.870m), je nekada bila JNA postaja, u toku zadnjeg rata razrušena.
Odatle se pruža skoro savršen pogled na padine planine Prenj, kao i na dolinu Neretve.
U daljini je Boračko jezero.
Ponovo se mulja neko letnje nevreme, bolje da se sklonim sa vrha brda..
Nekoliko kilometara nizbrdo, okrećem na drugu stranu. Sada idem u deo planine Prenj.
Prizori su fantastični.
Malo voziš a onda malo više blejiš okolo.
Na jednoj kraškoj livadi puta nestaje. Malo iskuliram i vratim se nazad istim.

Od Prenja se sistemom kružnih šumskih puteva vratim na magistralni put (i dalje ne-asvaltiran), prema Nevesinjskom polju. Tim putem sam predhodni dan došao prema Boračkom jezeru. Čudio sam se kako jedna glavna magistrala koja bi trebala da spaja dve oblasti može biti i dalje neasfaltirana. Dan ranije sam pratio google navigaciju koja me je vodila drugim putem, ali sam primetio da je put dosta zarasao i da nije u upotrebi. To me je malo zainteresovalo pa sam rešio da se vratim nazad i „ispipam“ situaciju na terenu.

Put je dobar za motorna vozila, ali nekog saobraćaja baš i nema..
Sa strane primetim jedno brdo koje bi mi moglo dati dobar pogled i orijentaciju u prostoru gde se nalazim. Reših da svratim.
I stvarno. Zvanično je lokalni vrh i odatle puca pogled na dolinu Neretve i onolna naselja.
Vratih se nazad na put prema Nevesinju i posle nekog vremena dođoh do puta kojim sam juče planirao da prođem prema dolini Neretve i Boračkom jezeru. To mi je u sumrak dana izgledalo dosta sumnjivo pa sam ga preskočio. Sad bih da vidim o čemu se radi.
Par stotina metara dalje, prvi znak da je teren miniran. Taj sam ignorisao, cenim dok sam na putu, nema frke. Posle 200 m, još tri znaka na 40 metara razdaljine! To već nije u redu. Razočaran se vratim nazad. Sad je jasno zašto put izgleda zapušteno.

Kroz razgovor sa lokalnim meštanima (par dana kasnije u okolini Boračkog jezera..), shvatim da su u tom području bile „linije razgraničenja“ u zadnjem ratu i da su od tada ta područja ostala minirana. Možda bi se i našlo para (EU finansiranje…), da se to očisti kada bi bilo političke volje u lokalnim kantonima. Međutim, rane na terenu i u dušama ljudi su i dalje bolne, i to se u dogledno vreme očigledno neće rešiti, šta god „evropske indegracije“ budu pokušavale.

Pravoslavna crkvica, skoro na samoj liniji razgraničenja dva kantona.
Bosanski stećci, česti u ovom delu B i H. Negde u šimi iznad Boračkog jezera.
Vratih se nazad na konak na Boračko jezero. Oduševljen prirodom ali tužan.

Ostavite komentar